HHB: U nekoliko riječi nam pokušaj odrediti put svoje karijere i vrhunce dosadašnjeg rada.
HHB: Rekao si da si bio predgrupa 50 Centu. Tko je još s tobom nastupao i reci par riječi o samom nastupu i doživljaju?
- Nastupali su još ACC, Khan, Muhammed, Dante, Burky i Ludin. Cijela ta ideja ekipe polako gubi karakter, ali moram reći da smo se izvrsno zabavili i popili piće kao nekada. Bio je fantastičan osjećaj biti s tim ljudima na pozornici i gledati kako zrelije rapaju nego, primjerice, ovih zadnjih godina kad smo pili kavice pod tendom i pričali o stilovima. Jako sam bio sretan tu večer. A onda je stigao 50 Cent.
HHB: Sam si reko da je, nažalost, suradnja sa Muhammedom kratko trajala. Imaš li možda ideju sa nekim napraviti sličnu suradnju takvog karaktera? Ima li netko na sceni s kim bi volio napraviti nešto takvo?
- Kvalitetnih MC-a ima. Ako razgovaramo o suradnji ipak su bitniji međuljudski odnosi nego kako čovjek radi. Ako nije dobra komunikacija, niti projekt ni ideja neće otići u pravom smjeru. Ja sam upoznao puno ljudi, sa nekima i surađivao i realizirao ideju. Sa nekima to nisam mogao. Ali ne znam, moguće je. Puno puta sam izrekao stvari sa planom i nisam ih realizirao. Isto tako sam prešutio puno ideja pa iznenadio njihovom realizacijom. Inače, po prirodi sam nepredvidiv. Takav sam i kao raper i zato je sve moguće.
HHB: Izbacio si spot „Istina je“, zatim „Među blokovima“. Kada ćemo čuti i vidjeti neki konkretan materijal od tebe?
- To je činjenica koja stoji i koja je pomalo bolno istinita, ali tako je. Tako živim i tako razmišljam pa ti ne znam reći konkretnije. Mislim da ako album nema neku odgovarajuću pozadinu i logističku potporu da ga nema previše smisla raditi u formi albuma. Opet, jako je lijepo kada netko drugačije razmišlja pa napravi svoj 'džepni' demo album i odradi promociju materijala i video spota, pa i nekoliko koncerata sa tim aktualnim pjesmama. Da se razumijemo, takvo razmišljanje jako cijenim i podržavam. Jedini problem je taj što momentalno ne osjećam da bi mene osobno to na neki poseban način ispunilo kao rapera. Nisam prepoznao želju publike za mojim ili bilo čijim domaćim materijalom pa ga neću sada ni napraviti. Moguće je i to da sam nešto stariji nego jučer pa me problemi tjeraju da se maknem od svijeta glazbe i studijskog albuma, ne znam. Jedino znam, ponovit ću, da sam nepredvidiv i to ostavlja neki prostor i za moj solo materijal definitivno.
HHB: S obzirom na tvoj tvrd i surov stil rapanja, koga bi ti naveo u ovom intervju-u kao svoje najdraže izvođače?
- Najdraži MC i čovjek mi je definitivno Muhammed. On to radi na poseban, meni jako drag način. Vrlo vjerojatno ima boljih i kvalitetnijih rapera, ali ja ih nisam vidio niti sam o njima nešto ozbiljno čuo. Veliki respect kod mene uvijek dobije Diyala. Ima spotove i flow za nekoliko klasa iznad kompletnog domaćeg rapa. Sviđa mi se njezin muzički stav i način na koji ga prezentira. Jedino mi je žao što je nisam čuo na hrvatskom jeziku i to joj malo zamjeram. Kalifa i Đubre zvuče skroz originalno i nikome stilski slično i zato će uvijek dobiti moje simpatije. Jedinstveni su. Cijenim Selka, Juricu i Dragog, te Khana i Mirzonija. Njega posebno volim čuti. Sviđa mi se način na koji Mirza rimuje stvari i stil kojim to sve kaže. ACC je grupa koja ima sve preduvjete da napravi mrak materijal i iskreno, jako se radujem njihovom prvom albumu 24 jel rade rap po mom ukusu. Nadalje, Smile Provokator. Tu je i Sinestet definitivno. Bes i Rahell, Sett i Kandžija. Guba raperi skroz. Pa Fanatics i KBC koji Rijeci daju neki nastavak one stare priče. Cijenim Scriptora, Valara. Bayala bizarnog izuzetno cijenim. Neka ljudi znaju. Bayal je hodajući hip hop. On me, na neki način, naučio kako razmišljati kao MC u svom pristupu temi koju piše. Dante mi je jak. Live zvuči super i može se mjeriti sa svim iskusnijim glazbenicima. Volim ga čuti uživo. Od stare škole Nered i Bizzo. Remi fino rapa. Dooks mi je legendare ovako kao lik. Ima ih van Zagreba puno, ali volim ipak više čuti ove zagrebačke priče. To mogu osjetiti na neki način. Stvarno ima, od mlade ekipe, jedinstvenih dečkiju koji bi trebali malo ozbiljnije zapakirati svoje stvari i gurati svoj stav na ovoj sceni. Ja nisam dobar primjer možda, ali sam svjestan itekako svega toga kada to govorim. Treba tim ljudima malo i pažnje diskografa pa bi definitivno postali svjesni svoje muzičke nadarenosti. Zaboravio sam neke ljude pretpostavljam, ali sa ovima sam u kontaktu pa neka se to tako i shvati. Uglavnom dečki kod nas rapaju iskreno i ništa ne skrivaju. Mislim da je to ono što je dobro. Nema fola. Ja ga ne vidim.
HHB: S obzirom da si ušao u ovaj svijet organizacije, kako komentiraš ostala zbivanja na sceni, koja su sličnog karaktera?
- Ja nisam nikada bio čovjek koji je svoje slobodno vrijeme provodio po klubovima. Toliko. Što se tiče same scene, noćni život je uvijek postojao i jedina moja zamjerka je takve naravi da je stara ekipa stvorila svojevrsni monopol. U zadnje vrijeme primjetio sam i da ljudi žele preuzeti određene programe. To je jako dobro, no sve to izgleda vrlo labavo čini mi se. Ljudi su podložni i postoji zle krvi na sceni, pa ne uspijevaju postići određene ciljeve kojima svi na isti način teže. Hip hop je mali svijet egotripova. Neki nisu dosljedni u svojim namjerama i brzo odustaju. Ako ne dobiju određeni feedback od sponzora ili podršku ekipe onda stanu. Ja se osobno želim isključivo baviti svojim dvorištem i ne gledati tuđe. Ako me razumiješ. Nikad neću dopustiti drugima da mi kradu ideje i žive na mojoj priči. Ja imam, recimo, ovaj svoj turnir na kojem ću raditi još neko vrijeme i onda ga ostaviti svojim ljudima. Ali dok ga ja radim, nedam nikome da mi uzme priču. Da se vratimo, nadam se da će ljudi biti inovativni, kreativni i onda će biti sve u redu. Ja to želim postići battleovima, a Vi portalom. To je smisao hip hopa definitivno. Ne znam do kuda će to ići, ali sve čemu se nadam jest da ono što ja radim bude kvalitetno. Onoliko koliko se može napraviti sa uvjetima u kojima se radi.
HHB: Smatraš da na našoj sceni postoji zdrava kompeticija ili da ljudi hvataju slavu na galamu?
- Kompetitivni karakter je uvijek zdrav i dobar, no kada se počne pričati o ljudima koji rade te programe u negativnom kontekstu i kada to prijeđe određenu granicu pristojnosti, onda to prelazi u diss i nervozu koja sputava zbivanja i kreativna događanja. Ako na to misliš. Ukratko, iz te tendencije ne može ništa dobro proizaći. Konkurencija se treba gledati na jedan pozitivan i izazovan način. Kokurencija te tjera naprijed ako si zdrav i lijepo razmišljaš. Osobno mogu povući paralelu s time da sam katolik i nastojim biti maksimalno dobar čovjek. Bolji od svega. Ako osjetim zlo, nemam ga namjeru vraćati ničim osim dobrom namjerom. To je izazov koji oplemenjuje. Trebaš se ograditi od nekih stvari u životu i kroz posao. Jednostavno imati svoje ljude i svoju publiku. Za njih neke stvari ima smisla raditi. Nije bitno kako izgleda publika nekog drugog zagrebačkog rapera. To sve dolazi radom. Galamom rijetko.
HHB: Jesi li ti imao ikada problem da netko pljuje po tebi?
- Hvala Bogu, nisam nikada imao taj problem. Čak nikada nisam niti čuo da se nekome ne sviđa moj rad u što, iskreno rečeno, zaista ne vjerujem, ali nikada mi nitko nije nešto takvo prezentirao. To mi je neopisivo drago, jer to možda govori o mojoj glazbi i mojem pristupu prema ljudima. Tko zna.
HHB: Jesi li ti ikada nekoga popljuvao?
- Nisam. Koliko ja znam. Postoji kratki apel na pjesmi «Gospon II». Spomenuo sam Khana. Imao sam tada potrebu to tako reći, ali to ne ide u nikakvoj zločestoj namjeri Phillu da se razumijemo. Htio sam samo potaknuti na razmišljanje kad sam pisao taj rap. To je bio klasični dobronamjerni apel. Htio sam reći, kako je Khanu i svim ostalima koji se dokazuju po svakakvim lokalima i neadekvatnim mjestima itekako mjesto na Blackoutu. I na svim ostalim emisijama i radio postajama sličnog karaktera. Kvalitetan je i dokazao se na toliko evenata i na toliko stvari i bilo bi jako smiješno i neozbiljno da mu netko to pokušava oduzeti. To više nije niti stvar osobnog stava prema njegovoj muzici nego se radi o činjenicama. Čovjek ima puno rezultata, puno pjesama i višestruko se dokazao publici. I nema smisla nakon onog velikog nastupa u Aquariusu i nakon osvojenog chiLLagerOOropez Turnira koji je tako dominantno osvojio da to opet i iznova radi. Khan ima publiku i to treba respektirati. Tako izgleda moje razmišljanje o svemu tome otprilike.
HHB: Smatraš li da bi mediji trebali više popratiti našu scenu?
- Samom pojavom lokalnih televizija kao što je to Z1 i pojavom pravih i mladih ljudi u glazbeno–zabavnim redakcijama i na ostalim bitnim mjestima, stvari idu nabolje što se tiče hip hopa. Z1 i njezin glazbeni urednik Ivan Vukušić su napravili nekakvu mini revoluciju i popravili odnos televizije prema domaćoj glazbi općenito i prema hip-hopu posebno. Mislim da je to relativno pitanje, jer moje mišljenje kaoMC-a osobno je takvo da to još uvijek ipak nije dovoljno. No, isto tako, istina je da televizija neće samo doći sa ekipom i bez naknade popratiti neki subkulturni event. Ja upravo imam priliku neposredno raditi sa Croatia Records-om koji, koliko vidim, jako podržavaju i cijene rad mladih ljudi, no treba biti dosljedniji u toj namjeri i reći da dođu i na Vaš party, ako ih uvjerite da je to nešto što bi trebali emitirati u programu. Mladi izvođači i voditelji programa trebaju k njima dolaziti, ali i obrnuto. Veću zamjerku imam prema izdavačkim kućama zato što nemaju mlađe i urbanije scoute. Meni će osobno i svima nama dakako, Croatia Records i CMC popratiti cijeli turnir, a Z1 će pratiti chiLLa'gerOOropez nešto aktivnije. Da se vratim, jedan potajni motiv cijele te moje priče sa ovim freestyle turnirom je i taj da ostavim trag na našoj sceni i da je ujedno približim svijetu ozbiljne glazbene industrije i samih medija definitivno.
HHB: Imaš li nešto reći za kraj?
- Zahvaljujem ljudima svih domaćih portala koji dostojno prate zbivanja na nacionalnoj i internacionalnoj sceni. Doprinose puno mozaiku cijele hip-hop kulture u ovim modernijim vremenima. Peace. Voli vas Ropez. De' la Furkka Bounce!
Intervjuirao: Mundo